vijesti iz nesvjesti

Recenzije reklama (nemam pojma koji dio a smisleniji naslov mi nije pao na pamet)

Stvarno ti autori reklama iz dana u dan dokazuju da su potpuno promašili profesiju i da bi možda bilo bolje da se bave ničim. Nekoliko reklama svojom glupošću toliko upada u oči da ih se jednostavno ne može ignorirat. Molim vas nemojte mi sad pametovat da je autor možda baš to htio, jer siguran sam da nije i to samo zato jer su oni preglupi da bi im nešto takvo palo napamet.

Reklama prva: Kadar - wc školjka iz perspektive bakterija koje se tamo nakupljaju, životare i pomalo uživaju u svom carstvu. Meni su one bakterije tako simpatične, ali stvarno simpatične, da mi stvarno ponekad bude žao poprskat školjku Domestosom te na taj način raspršit onaj svijet koji me podsjeća na svijet letećih medvjedića ili Štrumpfova, a njih sam, dok su se prikazivali, jako obožavao. Zašto autoru nije palo na pamet da bakterije prikaže kao nekakve drugačije likove. Na primjer, da sam ja autor te reklame ona glavna bakterija bi bila Sanader, a onaj što ga upozorava na nadolazeći zeleni, uništavajući i kataklizmički val Domestosa bi bio Šeks. Jadranka Kosor, Milanović, Vesna Škare Ožbolt, Čačić (neka se ne naljute oni koje sam zbog ograničenog vremena ali i želje da napišem kraći post izostavio) i ostale bakterije iz našeg stvarnog života bi imali sporedne uloge, ali bi svakako bili tu. Jamčim da bi se prodaja Domestosa ustostručila. Ja bih prvi školjku zalijevao 18 puta dnevno i još barem 5 puta za svaki slučaj. Da dobro sperem gamad iz školjke.

Autor braco u 26. rujan 2007 23:47:00 | 1 komentara

Muke po Milanu

"Vesna vrag te odnel, donesi salvete…" dreknuo je iz sveg glasa Milan ne razmišljajući pritom da li će probuditi nekog od susjeda.

"Evo Milane, evo." odgovori žena trčeći prema wc-u. Već je devet puta išla u trgovinu kupiti toaletni papir, a kad ga je potpuno nestalo na policama, kupila je desetak paketića salveta. Onih rozih i žutih sa najgornje police jer su izgledale najmekše. Sad su i salvete bile pri kraju, ali sjetila se da ispod trosjeda u dnevnom boravku ima nekoliko starih brojeva Jutarnjeg lista. Onog istog Jutarnjeg u kojem su novinari tako grubo i bez razloga popljuvali njenog supruga.

«Evo dušo salvete. Jel ti imalo popustilo?" upita Vesna pružajući mu salvete dok se drugom rukom držala za nos. Ni glade microspray nije pomagao.

"Je, popušta mi već tri dana, uuuuh…" odgovori on. Prrrrrrrrrrr. Uznemirujući zvuk iz stražnjice koja je drmala Zagrebom najavio je još jednu provalu. Vesna je na brzinu zatvorila vrata od wc-a i izjurila van.

"Sva sreća da imamo nekoliko wc-a u stanu jer evo već tri dana ne bih došla na red." promislila je. Bila je ljuta. Govorila mu je ona da fino sjedi doma i da ne ide u Vrbane. Ni ovaj put, baš kao ni nikad prije, nije ju htio poslušati.

Milan je u wc-u brisao krupne graške znoja sa čela. Proklinjao je dan kad se odlučio na tako glupo potez. Proklinjao ga je i mrzio iz dna duše.

"Kaj mi je to trebalo" razmišljao je i sjetio se bunara pred kućom u svom rodnom selu. Volio je taj bunar. Volio je kad bi majka zahvatila vodu starom limenom kantom pa mu dala da se napije. Voda je bila hladna, a zubi su trnuli od nje.

"Eh, kakva je to voda bila. Najzdravija na svijetu." pomisli Milan sjetno i istovremeno se nategne. Iz njega opet nezaustavljivo provali bujica.

«Vesnaaaaa salveteeee.» drekne opet iz sveg glasa.

"Ne seri više majmune jedan." začulo se iz susjedstva.

"Iz tvojih usta u Božje uši." odgovori glasno Milan.

"Ipak me moji sugrađani vole." promisli zadovoljno.

Autor braco u 26. rujan 2007 1:26:00 | 1 komentara

Četnički turbo folk

Potaknut jednim postom, ali i komentarima na taj post na blogu kod blogerice Moje, odlučih napisati ovaj članak.

Narodnjake nit volim nit mrzim. Tako je i sa Thompsonom. Nit ga volim nit ga mrzim. Ako baš moram poslušat ću i jedno i drugo. Glazba je od samog svog nastanka krenula u mali milijun različitih smjerova pa tako danas imamo isto toliko različitih vrsta i podvrsta glazbe. Među tim podvrstama su i narodnjaci (turbo folk) koji su balkanski specijalitet i vjerojatno ti stihovi i ritmovi odgovaraju ovom našem mentalitetu i podneblju, pa zato narodnjaci i imaju toliko puno pristalica u Hrvatskoj. Kao i sve ostalo, netko ih voli, netko je ravnodušan, a ima i ljudi koji mrze narodnjake. Ja spadam u one ravnodušne i ne smetaju mi osobe koje vole cajke. Općenito mi ne smeta nikakva glazba koja nema veze sa nasiljem, pozivanjem na klanje, ubijanje, pljačkanje, rušenje ili paljenje. Meni smeta nešto drugo, a to je upravo razlog koji me potaknuo na pisanje ovoga članka.

Naime, kod blogerice Moje sam pročitao članak o koncertu Dragane Mirković u klubu Titanik. To je ona ista Dragana Mirković koja je 1991. godine puna sebe izjavila: "Kad bi znala da me ustaše (misleći na sve Hrvate i Hrvatsku op.a.) slušaju, prestala bi pjevati". To je ona ista Dragana Mirković koja je hrabrila četnike po bosanskim ratištima, pjesmom ih ispraćajući na klanje po Hrvatskoj i BiH i iskazivala svoju mržnju prema svemu onomu što nije srpsko. Pjevala je tada, poslije jedne posjete četnicima i inrevjua na radio Trebinju, a što sam osobno slušao za vrijeme rata, negdje na brdima u dubrovačom zaleđu: "Oj Hrvati ja vam želim sreću, drven sanduk i voštanu sveću". Dakle ta Dragana Mirković danas nastupa po hrvatskim klubovima, a Hrvati joj čak za to još i masno plaćaju. Pitam se kakvi su to ljudi koji plaćaju ulaznice za koncerte takvih moralnih spodoba i licemjera kakva je ova četnikuša koja sad, kad joj pune džepove, Hrvate naziva braćom. Znam da u Hrvatskoj ima ljudi koji nisu znali za sve ono što je Dragana Mirković svojevremeno radila, i takvim ljudima nije za zamjeriti ako su iz neznanja otišli na njen koncert, ali uvjeren sam da velika većina posjetitelja njenih koncerata zna tko je i što je ona. Neki je sad brane jer se udala za Hrvata. Taj Hrvat je jedan od prvih stranaca koji bi mogao dobiti srpsku putovnicu jer je podnio zahtjev za izdavanjem iste. Taj Hrvat kupuje Dragani dijamantne ogrlice u bijelom zlatu. Za takvog Hrvata bi se vjerojatno udala i supruga pokojnog Slobodana Miloševića ili kćer Vojislava Šešelja. Dakle njena udaja za ovakvog, ali i bilo kojeg drugog Hrvata, niti može niti smije opravdat njene grijehe iz devedesetih.

Neke od pjesama Dragane Mirković, barem tako kažu oni koji je slušaju, su valjda dobre i normalne pjesme i kao takve mi ne smetaju, ali mi smeta ona kao osoba koja izvodi te pjesme. Dakle, da se razumijemo, ne mrzim ja njenu glazbu nego mrzim nju. Na primjer Riblju čorbu sam nekad davno obožavao. Sve sam pjesme znao napamet i pjevao ih kao i cijela moja generacija. No u ratu je Bora čorba pokazao svoje pravo lice i dokazao da nije čovjek. I on je, kao i Dragana, pozivao na rat i ubijanje. Za mene je od tada Bora čorba mrtav čovjek, ali njegove pjesme ostaju za sva vremena i da sutra u Dubrovnik dođe sveti Bora čorba ja mu ne bih otišao na koncert, ali da dođe neki drugi, normalni izvođač, koji bi pjevao njegove stare hitove, ja bih vjerojatno bio u prvim redovima.

Autor braco u 24. rujan 2007 2:30:00 | 3 komentara

Elitni turizam i turisti

Zvuk teškog sidrenog lanca proparao je inače mirno praskozorje i probudio usnule stanovnike dubrovačkog naselja Ploče. Štropot lanca i pljusak sidra označili su pristajanje još jednog od mnogih cruisera pristiglih pod zidine kamenog grada. Na palubi ogromnog broda tiskale su se tisuće znatiželjnika. Bljeskalice su bjesomučno sijevale dok su novopridošli gosti pokušavali ovjekovječiti susret sa Sv. Ivanom i starim dubrovačkim portom. Prvi brodići za prijevoz su već pristajali uz bok broda. Uskoro se rijeka turista razlila Stradunom. John i Martha su bili u braku već 60 godina a ovo putovanje su im platili unuci. Bilo je to njihovo prvo putovanje iz snova. Martha je ušla u prvu mjenjačnicu i izvadila novčanicu od 10 eura. "Promijenite molim" rekla je ljubaznoj službenici za pultom. Nakon što je dobila kune pohitala je van, pogledom potražila Johna i zajedno s njim odjurila u prvu suvenirnicu. Tamo je odabrala 3 razglednice sa motivom Dubrovnika i pažljivo ih, da se ne zgužvaju, spremila u torbicu od koje se nije nikada odvajala. Htjela ih je poslati unucima kao uspomenu na ovo putovanje. Prebrojala je ostatak novca i zaključila da je već previše potrošila te da ipak neće kupovati i markice i slati razglednice nego će ih dati unucima osobno. Vratila se u mjenjačnicu i htjela za ostatak uzeti natrag eure, ali joj je sad već malo manje ljubazna službenica odgovorila da joj ne može zamijeniti jer u mjenjačnici ne drže eure u kovanicama. John ju je čekao ispred vrata nervozno cupkajući nogom. Bio je užasno žedan i htio je popiti pivo. Martha je tužno izašla na ulicu u nadi da će imati barem još jednu priliku u životu doći u Hrvatsku i potrošiti ostatak od pedeset osam kuna koje je grčevito stiskala u ruci. Kad joj je John sramežljivo spomenuo pivo ošinula ga je pogledom i pokazala mu na Onofrijevu česmu iz koje je tekla bistra i hladna voda.

Autor braco u 8. rujan 2007 3:07:00 | 0 komentara

Predizborna kampanja

Maloprije mi je zazvonio telefon. Broj s kojeg je dolazio poziv je 043638821. Nemam pojma tko je to ali ipak podižem slušalicu.

"Imam. Mrš u pičku materinu." rekao sam nimalo umiljato.

Autor braco u 7. rujan 2007 15:05:00 | 0 komentara

Mesićeve nebuloze

Sedmorica poginulih vatrogasaca je pokopano, osmi je preminuo, a za živote ostalih se još bore. To je tragična bilanca katastrofe koja se dogodila tijekom gašenja požara na Kornatima. Na žalost i takve se tragične nesreće događaju i to je sve sastavni dio života. Najteže je obiteljima poginulih jer takav gubitak nitko i ništa ne može nadoknaditi, ali je teško i njihovim kolegama vatrogascima koji svakim svojim izlaskom na požarište riskiraju da im se dogodi nešto slično, a nakon gašenja opet lagano padaju u zaborav kao da ih i nema i kao da ih nikada nije ni bilo.

Sve sinoćnje televizijske vijesti su prikazivale žalosne slike sa pokopa ove sedmorice poginulih. Teško je bilo i dirljivo svakom normalnom gledat te tužne scene kad se obitelji, kolege i prijatelji opraštaju od tragično preminulih. Ja osobno sam to odgledao sa suzama u očima iako je meni teško natjerati suze na oči, ali jednako teško mi je bilo gledati kretenske izjave našeg predsjednika koji je još jednom pokazao da je on samo jedan obični klaun.

Naš se predsjednik naime obrušio na vatrogasnu službu izjavama da poginuli vatrogasci nisu imali što tražiti na tako beznačajnom terenu u bespotrebnoj avanturi. Ma jeli? Lako je biti general poslije bitke i pričati o tome što bi bilo kad bi bilo. Bio sam vojnik, profesionalac, ali i u pričuvnom sastavu HV kao dragovoljac Domovinskog rata. To zvanje sam odabrao sam i samim tim pristao na sve rizike koji je taj posao nosio. U svakom trenutku mi je bilo na pameti da je moj posao riskantan i da svakim svojim odlaskom na prvu crtu bojišta riskiram svoj život, čak i više nego vatrogasci, no nikad mi nije palo na pamet da bi neki dio Hrvatske bio manje vrijedan za braniti zato što možda tu nitko ne stanuje ili zato jer je taj dio Hrvatske bezvrijedan. Naprotiv, svaki dio Lijepe naše mi je bio jednako vrijedan i za svaki sam bio jednako spreman poginuti. Kad su pojedinci za vrijeme okupacije Dubrovnika pozivali na predaju grada četnicima, svi smo to s gnušanjem odbili jer smo bili spremni i poginuti ali se ne predati. Tako je i sa vatrogascima. Pitajte bilo kojeg od njih i svaki će vam reći da bi se prvi odazvao na gašenje Kornata pa čak i pod cijenu rizika gubitka života. Uostalom to su dokazali i ovi hrabri momci koji i jesu poginuli pokušavajući odraditi svoj posao maksimalno kvalitetno. To su dokazali i dubrovački vatrogasci kad ih je 06. prosinca 1991. petorica poginulo za vrijeme gašenja hotela Libertas, koji je ionako bio izgranatiran i kao takav bezvrijedan, baš poput one trave na Kornatima.

No sve to nije dovoljno Mesiću nego sad daje takve idiotske izjave. Pitam se što bi izjavio da se vatrogasci nisu odazvali gašenju požara na Kornatima, da je sve izgorjelo i da se netko zbog toga žalio, a žalio bi se jer su se vatrogasci odazvali na stotinjak poziva mještana Kornata. Uvjeren sam i dajem glavu na panj da bi u tom slučaju tražio odgovorne zbog neizlaska na požarište i prozivao ih u svojim nebuloznim izjavama. Nije to prvi put da Mesić daje izjave koje odgovaraju datom trenutku, to jest da se okreće onako kako vjetar puše. Dakle predsjedniče klaune ne traži odgovorne među vatrogascima, nego uvedi kaznu doživotnog zatvora za one koji podmeću požare, a ti sam podnesi ostavku. Momci su poginuli i njihove živote nitko ne može vratiti, ali poginuli su zbog drugih faktora a ne zbog toga što su pokušavali gasiti "beznačajni" teren u bespotrebnoj avanturi, jer i njima je, kao i vojnicima, svaki dio Lijepe naše bio jednako drag i nije bio beznačajan, uvjreren sam u to, a uostalom, da se ipak nije radilo o beznačajnom terenu i bespotrebnoj avanturi govori i slijedeća izjava jednog od preživjelih vatrogasaca: "Vatra je hvatala 30 četvornih metara u sekundi. Ugrozila je 10 kuća na suhoj punti u Proversi na Kornatu. Žene i djeca, uglavnom slovenski turisti, bacali su se u more kako bi spasili život. Turisti su na vrijeme sklonjeni na rivu. Srećom, kuće su obranjene, no sve oko njih je izgorjelo. Vatra je došla do zadnjeg kamena na Kornatu. To se još nikada nije dogodilo" – u šoku je ispričao preživjeli vatrogasac Nikola Kurkut.

Ovom Mesićevom izjavom uvjerio sam se u ono što sam i prije znao – predsjednik je zreo za sanatorij.

Autor braco u 4. rujan 2007 2:57:00 | 1 komentara