Bliski susret četvrte vrste
Među uzvanicima je
nastalo komešanje. Dolazio je On. A i njegova žena. Na prijemu su bili
skoro svi predsjednici koji nešto znače u svjetskom političkom poretku.
Ali samo je on odskakao od svih. On je bio taj koji je svojom guzicom
drmao svjetskim poretkom. Onako, na svoj način.
Washington d.c., ad 2006
«Laura, ma ko je onaj bradonja što me
onako pozorno promatra?» upita Đorđ svoju suprugu, koja je halapljivo
gutala tridesetog račića umočenog u čili, te se tom prilikom poprilično
zamazala oko usta.
«Đorđ nemam pojma, pitaj Dika. On je obilazio one tamo zemlje. Možda on zna» odgovori Laura i nastavi gutati račiće.
«Diče lovče, ko je onaj bradonja što non stop pilji u mene?» upita Đorđ svog zamjenika.
«Aaaa, onaj. To je Stipan. On je iz Croatie, sa Balkana. Znaš Đorđ…oni imaju lijepu obalu, mislim za gradnju nekakve vile ili apartmana za iznajmljivanje.» odgovori Dik Čejni.
To je bilo dovoljno da Đorđ priđe omanjem, bradatom čovječuljku. Čim mu je prišao, čovječuljak se zaleti, zagrli Đorđa te ga izljubi.
«Đorđ nemam pojma, pitaj Dika. On je obilazio one tamo zemlje. Možda on zna» odgovori Laura i nastavi gutati račiće.
«Diče lovče, ko je onaj bradonja što non stop pilji u mene?» upita Đorđ svog zamjenika.
«Aaaa, onaj. To je Stipan. On je iz Croatie, sa Balkana. Znaš Đorđ…oni imaju lijepu obalu, mislim za gradnju nekakve vile ili apartmana za iznajmljivanje.» odgovori Dik Čejni.
To je bilo dovoljno da Đorđ priđe omanjem, bradatom čovječuljku. Čim mu je prišao, čovječuljak se zaleti, zagrli Đorđa te ga izljubi.
«Pfuj, pfuj…» bilo je sve što je Đorđ rekao na ovaj potez Stipana koji je gotovo ostao bez daha.
«Đorđ….ovaj, mislim predsjedniče, pa majka mu stara, kad ćeš u Rvatsku? Znaš obećo si, a jebiga kod nas kad nešto obećaš onda to moraš i ispunit.» reče bradonja.
«Laura, eto idemo u Rvatsku. Tamo je lijepo» te nastavi šapatom «reko mi je Čejni.»
Zagreb, ad 2006
Gomila novinara se
okupila oko Stipana, a ovaj je s ponosom prepričavao kako se je
izljubio s njim. Sa najvećim od svih. Sa, ni manje ni više, nego
Đorđom. Čim je došao doma rekao je:
«Više ne perem obraze, jer ne želim oprat otisak poljupca najvećeg od najvećih.»
"Obećao mi je da će nam doći u posjetu. Ne znam kaj da mu dam kad dođe. Red je da mu se nešto da, zar ne?" upita Stipan svoje savjetnike.
"Ma smislit ćemo već nešto." odgovori savjetnik za vanjsku politiku.
«Đorđ….ovaj, mislim predsjedniče, pa majka mu stara, kad ćeš u Rvatsku? Znaš obećo si, a jebiga kod nas kad nešto obećaš onda to moraš i ispunit.» reče bradonja.
«Laura, eto idemo u Rvatsku. Tamo je lijepo» te nastavi šapatom «reko mi je Čejni.»
«Više ne perem obraze, jer ne želim oprat otisak poljupca najvećeg od najvećih.»
"Obećao mi je da će nam doći u posjetu. Ne znam kaj da mu dam kad dođe. Red je da mu se nešto da, zar ne?" upita Stipan svoje savjetnike.
"Ma smislit ćemo već nešto." odgovori savjetnik za vanjsku politiku.
«I što je najgore moramo poći tamo kod toga bradonje jer smo obećali.» nastavio je Đorđ.
«Joooj Đorđ mili, a što da ponesem?» upita Laura.
«Pa ne znam….deset deka kave, bocu soka i onu bombonjeru koju mi je dao Putin. Možda još šteku Marlbora lajt. Oni tamo svi vole pušit. Eh da i ponesi još zimsku bundu. Znaš, Croatia je negdje oko Sibira, a u Sibiru zna biti jako hladno». Odgovori Đorđ.
Dubrovnik, ad 2008
Sobe, cimer, rooms, camare, garage
Vlasnik: Đorđ i Laura Dablju Buš
