Prvosvibanjska (repriza)
Bliži se praznik rada 1. svibanj pa repriziram ovaj prigodni post koji je napisan povodom lanjskog praznika rada.
Jura
je jutros ustao ranije nego obično. Oko tri sata. Umio se, oprao zube
te pohitao na tramvaj. Nije stigao ni doručkovati jer se plašio da će
zakasniti. Čekao ga je težak dan. Išao je u svoju pučku kuhinju.
Proklinjao je dan kad je odlučio poslušati pokojnu majku i postati
kuhari.
"Jebemti
kuhanje, lonce, teće, tave, kuhače, tanjure velike i male….jebemti sol,
papar, vegetu, peršin i još svašta nešto, ali najviše ti jebem grah",
mislio je Jura dok je tramvaj kloparao prema njegovoj stanici. Nakon
polusatne vožnje napokon je stigao na posao. Odmah je obukao pregaču i
prihvatio se kuhače. Teća je bila povelika. Ona od dvjesta pedeset
litara. Juri je pripala baš ta najveća, koju je najviše u životu mrzio.
Mrzovoljno je promješao grah, te probao malo iz kuhače. Dodao je još
malo soli, papra i crvene paprike. Znao je da to mora to bit lijep i
ukusan grah, jer i presdsjednik Stipe će ga osobno kušat. Ubacio je još
dva lista suhog lovora te ponovo promiješao. Grah se lagano krčkao dok
je Jura otvarao paketiće sa industrijskim kobasicama.
«Pun
mi je kurac i ovih kobasica i ovoga graha i kuhinje i kuhanja. Svega mi
je pun kurac» mislio je Jura, dok je podlakticom brisao znoj sa čela da
ne bi neka kapljica upala u teću. Ponovo je promješao grah te opet
dodao pomalo od svih začina da bude još ukusniji i ljepši. Unatoč grahu
i kobasicama Jura je osjetio prve uzbunjujuće znake u trbuhu. Crijeva
su mu kruljila od gladi ali sama pomisao na grah mu se gadila. Oko
sedam sati ujutro grah je bio kuhan, mekan i mirisao je sto metara u
krug. Na površini su plivale poveće kranjske kobasice. Jura je sa još
trojicom kolega utovario grah u kamion i odjurio prema Maksimiru da ne
zakasni. Gomila gladnih je već nervozno cupkala i čekala. I predsjednik
je čekao. Čim su stigli na odredište Jura malo poravi frizuru i upita
se sa predsednikom.
"Dobar
dan Predsjedniče. Kako ste danas. Gladni?" promuca Jura glasom drhtavim
što od iscrpljenosti i gladi a što od uzbuđenja jer je pred njim bio ON
osobno.
"Gladan sam i te kako sam gladan ponose Hrvatske. Pregladan. Nego ajmo
podijelit ovaj grah ljudima pa i sami navalit.» reče predsjednik i
šeretski namigne dok su kamere zujale sa svih strana.
Okupljena masa ljudi, koja je bila tu radi prvog svibnja, a ne radi graha, navalila je sa svih strana.
"Ovo je gore nego devedeset prve na Baniji kad su navalili sa svih strana na nas" promisli Jura mrzovoljno.
Naravno,
pošto je grah bio besplatan jer je ipak bio prvi svibanj, svatko se je
htio dočepat barem dvije porcije. Cijelo jutro je Jura sam dijelio
grah. Predsjednik je otišao čim su otišle i kamere. Jura još uvijek
nije bio ništa okusio. Grah je mrzio a nije bilo ništa drugo za
pojesti. Pri kraju jutra grah je napokon bio podijeljen i pojeden. Jura
je sa kolegom ukrcao praznu teću u kamion i otišao nazad u svoju
omraženu pučku kuhinju.
Cijelo popodne su prali teće. Jura se tresao od umora, gladi i
iscrpljenosti. Mrzio je grah i kobasice. MRZIO IH JE…. Napokon je
negdje pred mrak Jura završio sa poslom te se uputio doma. Bio je još
gladniji i umorniji. Priviđale su mu se pečene kokoši i odresci
debljine podeblje knjige. Priviđao mu se biftek i ramstek. Priviđalo mu
se pivo, dva piva. Svašta mu se priviđalo. Konačno je došao doma i
odmah s vrata dreknuo:
"Ženo stavljaj mi da jedem". Nakon što je
oprao ruke sjeo je za stol na kojemu je bio tanjur graha sa kobasicom.
Jura je danas u zatvoru u Lepoglavi. Nemam pojma zašto.
Sretan nam prvi svibanj. Ova priča je posvećena svim onim nesretnicima
koji rade i nedjeljom i blagdanima, a nisu plaćeni za to.
Jebem vam mater
Ne volim psovat ali jebiga, kad me raspizde onda se ne mogu suzdržat. E pa krenimo redom:
Jebem vam mater
birokratsku jer ste dozvolili da Robert Valdec obavlja vaš posao da bi
branitelj, koji je zbog četničke granate ostao bez obje noge dokazao
status branitelja.
Jebem vam mater birokratsku jer ste status branitelja dali četniku koji je klao po Hrvatskoj.
Jebem
vam mater birokratsku jer status branitelja ima 450000 ljudi od kojih
polovica niti ne zna da je Hrvatska bila u ratu ili je to eventualno
pratila na televiziji.
Jebem vam mater birokratsku za sve ono što prolazimo nakon rata. Da vam jebem mater birokratsku.
Jebem mater svim saborskim zastupnicima i to po redu.
Jebem vam mater jer ste opet sebi povisili plaće dok umirovljenici prevrću kontejnere u potrazi za koricom kruha.
Jebem vam mater jer se sad pozivate na zakon koji vam onemogućava da se odreknete povišice.
Jebem vam mater zato jer ste vi izglasali takav zakon pa se sad pozivate na njega.
Jebem vam mater dok god ne promijenite taj zakon i dok god budete primali takve plaće i imali pravo na povlaštene mirovine.
Jebem vam svima mater po redu stoko. Da vam jebem mater zastupničku.
Ako se
netko prepoznao u svemu ovome i smatra se uvrijeđenim, onda njemu jebem
mater duplo i to na rođendan pa neka ima dva veselja.
