vijesti iz nesvjesti

Tužan sam, pretužan

Index je kriv za sve. Vlasnika Indexa treba rasčetvorit a novinare poslat u Sibir na prisilni rad. I gradonačelnik Virovitice je kriv za sve. Njega treba javno spalit na glavnom virovitičkom trgu. Zašto su nam to napravili? O zašto?

Na ionako otužnom nebu hrvatske humoristične scene sjala je jedna neprevaziđena zvijezda. On je bio jedan i jedini čovjek koji me je mogao nasmijati do suza. Uz njega i njegove skečeve duge, hladne i otužne zimske noći su mi bile vedrije, kraće, veselije i nekako toplije. Zbog njega sam prestao uzimati komedije u video klubu zbog čega mi je vlasnik kluba, koji mi je inače bio prijatelj, digao pozdrav. Zbog njega sam prestao skidati iste te komedije sa interneta i trošiti gigabajte prometa zbog čega mi T-com ove godine nije poslao božićnu čestitku. Zbog njega sam odlučio ne izlaziti više vani. Dane sam provodio uz youtube u isčekivanju nekog novog uratka dok sam vrijeme čekanja kratio gledajući njegove stare skečeve i plačući od smijeha. Uz njega mi je cijeli život bio smisleniji.

A što sad? Kako smoći snage da krenem dalje? Nitko me iz ovog beda vratit nemože i neće. Ni moja psihijatrica koja je uvijek pronalazila riječ utjehe pa čak i onda kad mi je bilo najteže. Jedini koji se veseli ovome što se danas dogodilo je moj bivši prijatelj, vlasnik video kluba. Osmijeh mu ne silazi s lica dok zadovoljno trlja ruke. Opet će mu krenut posao jer ću opet morati iznajmljivati DVD-ove sa komedijama. Iako ni sam ne znam zašto. Jer teško da će me poslije svega bilo što moći nasmijati kao što je to mogao on. I T-com se veseli ovome pa mi možda pošalju čestitku za Novu godinu jer ću opet trošiti gigabajte prometa skidajući neke nove komedije. I opet neznam zašto. Jer nitko i ništa ne može zamijeniti njega.

Na ionako otužnom nebu hrvatske humoristične scene sjala je jedna neprevaziđena zvijezda. Sad je više nema. Zvijezda je ugasnula. Podnio je neopozivu ostavku. Matija Babiću ti si kriv za sve. Ti i tvoj Index. Zašto zabijate nos tamo gdje mu nije mjesto? Zašto ste naciji uskratili još najmanje četiri godine veselja i smijeha? Gorite u paklu. Kiro vrati se, nacija tuguje. Kiro ne mogu bez tebe.

Autor braco u 30. prosinac 2007 22:42:02 | 1 komentara

Naj smo jači navijači

Imamo najjače izaslanike na svijetu. Po njima smo postali prepoznatljivi i cijeli svijet nas zbog njih obožava, voli i priželjkuje. Ono što su nekad bili ambasadori, konzuli, sportaši i drugi izaslanici, to su danas naši fenomenalni navijači. Kad god neki od naših klubova igra negdje vani, domaćini naše navijače dočekuju posipajući ih ružinim laticama, ugostitelji širom otvaraju vrata svojih ugostiteljskih objekata, vatrogasci i policajci idu na slobodne dane, djeca tih dana ne idu na nastavu samo da bi se mogli divit našim navijačima. S druge strane, inozemne zaštitarske tvrtke proklinju naše navijače jer u dane kad ovi gostuju u njihovim gradovima oni ostaju bez posla. Nema posla, nema zarade. Opće poznata je činjenica da smo najpoželjnija navijačka nacija na svijetu. Na Malti su tako u čast naših navijača preimenovali nekoliko ulica. Glavna se ulica u La Valetti odnedavno zove „ulica zloćestih plavih dečkiju“, a prva sporedna „ulica Torcide iz Splita“. U Rennesu već razmišljaju o istom potezu. Ni Norvežani nisu daleko. Austrijanci su u sred Beča podigli spomenik sličan onome američkom posvećenom borbi za Iwo Jimu. Na ovom austrijskom petorica Hrvata, kršnih momaka odjevenih u plave dresove, sa istim takvim šalovima i kapama, podižu jednu ogromnu bengalsku baklju. Oko njih razdragana masa kliče u znak odobravanja.

Zbog naših navijača čak su se i cijele obitelji odlučile vratiti na stadione. Tako više nije ništa neobično na tribinama vidjeti majku sa četvero djece, od kojih jedno drži privinuto na grudi dok sisa a ostalih troje joj sjede u krilu, kako zdušno navija za svoj klub preko oka gledajući naše navijače koji svako malo u stadion ubace buketić sezonskog cvijeća. Zbog naših navijača i FIFA i UEFA razmišlja da se uvede pravilo po kojem bi se Hrvatska reprezentacija ubuduće direktno plasirala na sva veća natjecanja. To bi važilo i za naše klubove. Ujedno nam se nudi domaćinstvo za svjetsko nogometno prvenstvo 2010., 2014. i 2018. godine. Najzagriženiji navijači inozemnih klubova odriču se svojih nogometnih idola i počinju navijat za naše klubove. Zbog naših je navijača u svijetu zabilježen porast dijeljenja imena novorođenčadi poput Torcidoje, Bebebenka, Armadin ili Kohortka. Ma divota jedna kakve navijače imamo. I baš se čudim zašto im Marković ne dijeli više ulaznica za sva gostovanja naše reprezentacije? Zašto im klubovi ne financiraju gostovanja? Gdje god naša reprezentacija ili klubovi idu treba vodit i što više naših navijača. Jer ni Sanader, ni Milanović, ni Mesić, nego upravo će nas naši navijači uvest u Europu.

Autor braco u 21. prosinac 2007 3:24:04 | 0 komentara

Hrvatska majka i maćeha

Branimiru Glavašu se zbog novog štrajka glađu zdravlje pogoršalo i opet je prebačen u zatvorsku bolnicu. Koliko dugo će još trajati ova farsa od suđenja? Koliko dugo će čovjek, bez obzira na njegovu krivnju, morati čamiti u zatvoru i boriti se za svoj goli život? I prije sam pisao o ovom suđenju a moj se stav nije do dana današnjeg promijenio.

Branimir Glavaš je čovjek koji je organizirao obranu Osijeka. Kako svaki rat ima svoje posljedice tako ga je imao i ovaj naš. U Osijeku su pobijeni civili. Ne znam da li su nešto skrivili, ali i ako jesu postoji način na koji se takve ljude procesuira i kazni za svoja nedjela. Nitko, osim suda, nema pravo suditi nikome, pa tako ovi civili nisu smjeli biti pobijeni. Trebali su biti pritvoreni, njihovi eventualni grijesi ispitani, procesuirani i na kraju osuđeni na primjerenu kaznu. No to se nije dogodilo. Sudili su im ljudi koji nisu na to imali pravo i na način koji se ne odobrava nigdje osim možda u nekim arapskim zemljama, a pošto smo mi miljama i godinama daleko od takvih zemlaja onda je takav čin protuzakonit.

Došlo je vrijeme da netko odgovara za te zločine. Petnaestak godina se čekalo da bi se cijela stvar istražila i krivci kaznili. Svih tih petnaestak godina upiralo se prstom u Branimira Glavaša kao najodgovornijeg, ali u to vrijeme je on bio član stranke koja je većinu tog vremena bila vladajuća pa je branila članove svoje stranke. Kad su se mimoišla mišljenja Branimira Glavaša i vodećih ljudi stranke i kad je on napokon napustio tu stranku uslijedio je pravi politički progon. Glavaš je pritvoren i otpočela je jedna od najvećih političkih farsi u kratkoj povijesti Hrvatske.

Ratni zločin nikad ne zastarjeva a zločince treba pritvarat i sudit im, no prema našem zakonu nitko nije kriv dok mu se to ne dokaže. Tako je i sa Glavašem. U njegovom postupku svi su svjedoci ispitani pred istražnim sucem. Dokazi, ako ih ima, su prikupljeni i suđenje je započelo, ali Branimiru Glavašu se ne omogućuje branjenje sa slobode. Volio bih da mi netko objasni zašto. Ne vjerujem u one navode da je to zbog toga da ne utiče na svjedoke jer svjedoci su svoje iskaze dali. Još uvijek sam uvjeren da iza svega stoji debela politička farsa. Ovih dana svjedoci smo puštanja Veselina Šljivančanina, jednog od najvećih zločinaca na ovim prostorima. Nedavno je Haški sud oslobodio optužbe Miroslava Radića koji je zajedno sa Šljivančaninom haračio po Vukovaru. U Beogradu je sud odbacio optužnicu protiv Ramba Kovačevića, zločinca koji je zapovjedio granatiranje Dubrovnika i koji je direktno odgovoran za smrt 19 civila i 4 hrvatska vojnika. Brojni znani i dokazani zločinci danas šetaju po Hrvatskoj slobodni kao ptičice na grani. Vukovarski troprstić Rade Leskovac se čak kandidirao na izborima za hrvatski sabor iako je njegova uloga u Domovinskom ratu poznata cijeloj javnosti. Haški sud dozvoljava pritvorenicima da se brane sa slobode. Za sve njih važi – nisu krivi dok im se ne dokaže, a evo mnogi su i oslobođeni optužbi. Samo Branimir Glavaš nije.

Politika je kurva, to mi je jasno, ali pitam se zašto je hrvatski narod kurva. Veliki broj Hrvata je već unaprijed osudio Glavaša iako mu još uvijek nije dokazana nikakva krivnja. Boli me to hrvatsko licemjerje. Srpski zločinci slobodno šetaju a hrvatski branitelji čame u zatvoru. Ispada da smo mi ti koji smo pokrenuli rat i da su naši branitelji jedini koji su odgovorni za sve zločine počinjene u ratu. Država se kao prema svojim braniteljima ponaša kao maćeha, a prema srpskim zločincima kao majka. Da li je Glavaš kriv ja to ne znam jer nisam bio u Osijeku u to vrijeme, ali još uvijek je Glavaš po zakonu nedužan čovjek pa se s ogorčenjem pitam dokad će on koji je stao u obranu Domovine čamit u pritvoru? Dokad će jedan dio javnosti pljuvati po njemu dok veliki broj Srba zločinaca slobodno šeta po Hrvatskoj? Objasnite mi molim vas zašto se Glavašu ne dozvoli da se brani sa slobode? Pa ako se utvrdi da je kriv neka ga se osudi i neka čami u zatvoru.

Autor braco u 13. prosinac 2007 13:45:35 | 0 komentara

Fashion guru traži srodnu dušu

Sinoć su pederi vodili glavnu riječ na našim malim ekranima. Prvo je Hrvoje, koji slovi za jednu od zgodnijih sudionica ovogodišnjeg Big brothera, toliko izmaltretirao onog malog Slavonca da sam od bijesa zamalo ja polomio svoj televizor. Ne znam što bi njemu napravio da sam bio na mjestu Slavonca. Mislim da bi ga zadavio na licu mjesta i od njega napravio desetak malih pederčića pa kad je bal neka bude maskenbal. Tako mislim i tako bih i napravio pa taman me svi vi proglasili najvećim agresivcem na svijetu. Jer, ako ono večeras nije bilo seksualno napastvovanje onda ne znam što taj pojam znači. Ako je bilo i u šali bilo je previše pretjerano. Ma da me i Angelina Jolie onoliko peglala i nabacivala mi se na kurac u jednom bi je trenutku poslao u rupu iz koje je ispala. Ili ipak ne bih jer žensko je žensko. Onaj Slavonac je u jednom trenu mislio pobjeći od spodobe koju muškarcem smatraju, a kojoj je priroda umjesto pičke i sisa greškom podarila kurac i ravna prsa. Koliko sam ja skužio odustao je kad se sjetio da je to nekakav zadatak. Mislim da onaj tko smišlja ovakve zadatke ima mozga u glavi koliko i kišna glista, ili je u najmanju ruku sadist koji uživa u tuđim mukama. Toliko mi je bilo žao malog Slavonca da sam prebacio na Novu tv. E koji je to zajeb bio.

Na Novoj je nedugo nakon toga Boris Banović, aka Fashion guru, imao svoj nastup u Red carpetu. Otkad je onaj mali blentavi kandidat za ultra giga super star izletio sa majicom „Fashion guru nema curu – traži dečka“ otad je ovaj promoviran u najpoželjnijeg neženju u Hrvatskoj i traži, pazi sad - srodnu dušu. Ne ženu, ne muškarca, ne konja, ovcu ili kozu, nego srodnu dušu. Tko bi mogao biti njegova srodna duša? Ne znam, to valjda najbolje on zna, ali prema onome što bi se moglo zaključiti iz njegovih pokreta, ponašanja, načina izgovora i posla kojim se bavi on je tipični balkanski mačo i ne bi mu trebao biti problem naći srodnu dušu. Barem u Hrvatskoj ima takvih srodnih duša koliko hoćeš. Skoro polovica stanovništva su muškarci a jedan dio njih su i „srodne duše“.

Zbog toga bih ja preporučio scenaristima zabavnih programa da naprave nekakav „Big brother srodna duša show“ u kojem će nastupiti Fashion guru, diva Hrvoje, Tomislav (prošlogodišnji BB kandidat), Šime Lučin, Dorino Manzin, Nenad Korkut, Neven Ciganović, Vjekoslav Kramer (bivši goli kuhar) i slični padobranci koji bi šest mjeseci bili zatvoreni u četiri zida i imali bi priliku dokazati da su oni sasvim normalni ljudi i da se ničim ne izdvajaju od ostatka svijeta. A valjda bi i Fashion guru našao srodnu dušu. Tko zna, možda mu se baš svidi Hrvoje iz početka ove priče pa bi odmah nakon show-a objavili zaruke i vjenčali se u prepunoj zagrebačkoj katedrali. Kum bi im bio Ljubo Ćesić Rojs, živjeli bi sretno i imali na desetke prirodnim putem začete i rođene djece.

Autor braco u 11. prosinac 2007 2:25:49 | 3 komentara

Vegani 2

Vidim da su se vegani, ali i neki drugi blogeri i čitatelji pomamili i uzjebali zbog mog posta. Neka su se pomamili, to je njihovo pravo. Moram pojasnit neke stvari jer vidim da sam u velikoj mjeri bio neshvaćen. Ne volim, u životu uopće, kad bilo tko na silu pokušava nekome tko ne misli kao i oni nametnut svoja uvjerenja, stavove i svoj način života, koliko god oni bili ispravni ili ne. U svom postu o veganima sam spomenuo bračni par, moje bivše prijatelje, koji su u jednom dijelu svog života, kao trideset i nešto godišnjaci, nagovoreni od nekakvog budiste, shvatili da je jedina ispravna ishrana ona bez namirnica životinjskog porijekla. Na taj način su od toga dana počeli odgajat i svoju djecu. Ok, to je njihovo pravo, iako se tu postavlja pitanje što je s pravima njihove djece. Njihov desetogodišnji sin, koji je vršnjak mog sina, nikad u životu nije probao meso a znam da bi to žarko želio. Znam jer mi se druži sa sinom, povjerio mu se i pričao mu o tome. Na rođendanu mog sina nije smio čak ni tortu probati zato jer je to bila voćna torta sa preljevom od čokolade i oblatnama u kojima je bilo nekoliko jaja. Majka mu nije dozvolila da jede tortu, nego je samo jeo voće iz košarice koju sam pripremio isključivo radi njega znajući što će se dogoditi.

S tim ljudima sam nekoliko puta razgovarao, i to su u pravilu oni započinjali tu temu valjda me pokušavajući preobratiti, o ispravnosti onoga što rade. Onoga trena kad sam shvatio da su manijakalno spremni braniti svoja stajališta, pa se čak i potući sa mnom da bi me uvjerili da nisam u pravu, odustajao sam od bilo kakve prepirke i razgovora. Odustajanje je bilo uzalud jer je njihova agresivnost bila tolika da bih ja skoro uvijek na kraju morao pobjeći da se ne bih doveo u situaciju da ih ne namlatim. Unatoč svemu moj odnos prema njima se nije mijenjao sve dok mi jednog dana sin nije rekao da su mu, dok je bio kod njihovog sina, govorili da su svi ljudi koji jedu meso ubojice, pa tako i njegov tata, to jest ja, što je mog tada šestogodišnjeg sina jako uznemirilo. Od toga dana ti su ljudi za mene mrtvi.

Ne znam, možda sam ja glup čovjek ali mislim da ipak nekako logički razmišljam. Vegani su ljudi koji vjeruju da životinje imaju ista prava kao i mi. Njihovo razmišljanje je da je ubijanje životinja u svrhu prehrane veliki grijeh zbog kojeg bi punili zatvore i spremni su, braneći životinje, čak i ubiti i to naravno ne bi bio grijeh jer je njihov sveti cilj zaštititi životinje. Tko u toj cijeloj priči jebe čovjeka. Meni nikad neće biti jasno zašto je majka svom sinu zabranila jesti tortu u kojoj su bila jaja. Koliko ja znam nitko nikad nije ubio kokoš radi tih jaja. Kokoš bi ih svejedno snijela i ako ih nitko ne bi pokupio brzo bi se pokvarila.  Nije mi jasno zašto brane piti mlijeko. Nitko nikad nije ni kravu zaklao radi mlijeka. Dovoljno ju je pomusti. Čak se preporuča krave musti jer nakupljanjem mlijeka u vimenu vime nabrekne a krava pati. To najbolje znaju majke dojilje, iako to baš i nije najprimjerenija usporedba.

Njihovo je stajalište da sve životinje trebaju biti slobodne i kao takve šetati planetom. E to stajalište mi je još najnejasnije. Lijepo bi bilo ujutro se ustati uz miris balege krave koja slobodno šeta pod mojim prozorom pasući grm pitosfore, dok joj kokoši čeprkaju oko kopita tražeći kakvog crvića da prežive. Zamislite samo stada ovaca, koza ili svinja kako strpljivo čekaju na semaforu da se upali zeleno za pješake. Ok, malo banaliziram, ali postoje životinje za uzgoj i one druge, divlje i poludivlje životinje. Divlje životinje su naviknute na život u prirodi i obdarene su instiktom za preživljavanje. Životinje za uzgoj, ili domaće životinje, su naviknute na život uz ljude. Bez čovjeka u svojoj blizini vrlo brzo bi nestale sa lica zemlje. Izumrle bi jer bi bile požderane od strane ovih divljih životinja mesoždera. I što bismo onda postigli njihovim oslobađanjem? Svijet bi vrlo brzo bio siromašniji za nekoliko desetaka životinjskih vrsta jer bi bile doslovno istrijebljene. Osim toga nastala bi glad među ljudima jer meso ipak čini značajniji dio prehrane kod ljudi. Da li bi se ljudi tad poklali međusobno i postali kanibali? Ne znam, ali znam da su životinje neophodne za preživljavanje ljudske vrste.

Ipak, da ne bi bilo da sam ja doista nekakav koljač i ubojica nedužnih životinja, ni ja ne volim ljude koji iz čiste obijesti idu u lov samo da bi objesili jelenske rogove na zid dnevnog boravka ili od slonovače napravili šahovske figure. Mrzim i one koji izlovljavaju nosoroge da bi prodali rog od čijeg će se praha nekome, prema vjerovanju, dizati kurac. Mrzim i one koji toljagama tuku mlade tuljane ili puškama velikog kalibra ubijaju leoparde da bi Vlatka Pokos i slične spodobe nosile bundice i kožne cipelice. Ne volim ni one koji uzgajaju činčile da bi netko od njih pravio bundice, ali ako netko drži kokoši, patke, svinje i pokoju kravu da bi preživio onda je to nešto drugo.

E zbog svega ovdje navedenog ja bih udarao nogom u šupak sve koji mi nameću svoje mišljenje jer: 1. Dovoljno sam zreo da mi nitko ne treba nametat mišljenje, pogotovo ne tako agresivno kako to rade vegani (smatraju me ubojicom), razni ekstremni zaštitnici životinja (Luka Oman sa svojim performansom o ljudskom mesu), homoseksualci (gay prideovi), jehovini svjedoci (obilasci kuća i stanova u svrhu preobraćenja svih nas nepravovjernika i nevjernika) itd.; 2. Ako ja uvažavam vaš način života, vi ne morate moj, ali onda mi barem nemojte govorit da je moj neispravan, pa čak i idiotski, koljački i ne znam kakav.

Nadam se da sam ovaj put bio malo jasniji.

Autor braco u 8. prosinac 2007 22:39:13 | 6 komentara

Vegani

Zašto ljudi u jednom periodu svog života poblesave? Zašto njihov mozak prestane funkcionirat normalno? Mozak je organ kojeg je teško shvatit a u to se možete svakodnevno uvjerit. Evo, na primjer, ovih dana u Večeri za pet sudjeluju vegani. Vegani su, za one koji ne znaju, spodobe koje jedu isključivo hranu biljnog porijekla. Meso ili hrana životinjskog porijekla je za njih najveći tabu i možete ih klati, daviti, škopiti, rezati na komadiće, ali ih nećete natjerati da pojedu bilo što životinjskog porijekla. Čak se ni kravljeg mlijeka neće napiti, a da ne pričam o drugim mliječnim prerađevinama. Kruh prave od mekinja a mlijeko od soje. Od soje će napraviti i hamburger, pljeskavicu ili ćevape i to će u slast pojesti.

Zašto ih nazivam spodobama? Zato što to i jesu i zato što poznajem jedan bračni par vegana. Njihova djeca, ni kriva ni dužna, već godinama jedu samo povrće. Djevojčica za marendu u školu nosi ili jabuku, ili krušku, ili bananu, ili naranču, a često i mrkvu zbog koje je dobila nadimak. Dječak je jednom zgodom krišom pojeo sendvič od sira koji je kupio na kiosku na kojem se prodaju marende. Majka je saznala za to pa je dječak bio kažnjen. Mislim da su susjedi majku prijavili centru za socijalnu skrb zbog zlostavljanja djeteta ali centar nije našao osnova za podizanje tužbe. Danas se taj bračni par čudi kako to da im nitko ne dolazi u goste. E pa jebi ga, ja im ne idem jer mi nema ništa draže od krvavog bifteka ili ramsteka, dobrih domaćih kobasica, pancete, pršuta, kulena, šunke ili čvaraka. Volim ja i hamburger, cheesburger, šnicle, janjetinu, teletinu, junetinu, piletinu i sve vrste ribe i morskih specijaliteta. U stvari, kad bih morao birati, mislim da bih mogao živjet samo od mesa. Ma čak bi se i kruha, koji jedem sa svim i svačim, odrekao u korist mesa, jer meso je od Boga dano da se njim hranimo i nema ništa ljepše nego nožem zarezati vrući komad mesa netom skinutog sa roštilja pa ga utrpati u usta, dobro prožvakat i zalit pivom. Jedino zelenilo koje priznajem je ono koje ide kao prilog mesu. Ovaj bračni par je bio normalan do prije desetak godina a onda su ugostili nekog budistu koji ih je ubjedio da je veganska ishrana jedina prava. Pa kako onda da ih nazovem nego spodobama, jer ako ih je jedan majmun uspio uvjerit u nešto, onda nisu ništa drugo nego spodobe.

Znam da su naši daleki preci započeli sa branjem bobica, čupanjem trave i drugog jestivog bilja i na taj se način hranili, ali čim su našli način za lov počeli su loviti životinje, pa ih čak vremenom pripitomljavati i uzgajati za prehranu. I dotad su jeli meso, ali samo strvine koje su pronalazili na nepreglednim stepama. Kad su izumili koplje meso je postalo glavna hrana a bobice i ostalo zelenilo su služili za prehranu životinja koje su uzgajali.

Ovi gosti Večere za pet su svi odreda vegani i svi su oni u jednom trenutku svog života shvatili da je meso bljak i da ga više neće jesti. Kao što homoseksualizam smatram poremećajem tako i vegane smatram poremećenim osobama. Ne zbog njihovih prehrambenih navika, jer me boli kurac što će oni jesti, nego zbog toga što će sate i sate provesti u uvjeravanju onih koji nemaju isto mišljenje kao i oni da je jedini ispravan način prehrane onaj koji oni upražnjavaju. I ne daj vam Bože da im se usprotivite. Odmah će vas razapeti na križ i proglasiti ubojicom životinja ili jednom riječju rečeno – koljačem. Sjećam se performansa u kojem je Luka Oman, kojeg bi da ga vidim negdje uživo nabio nogom u šupak, na zagrebačkim ulicama prezentirao ljudsko meso upakirano u folije u kakve se inače u trgovačkim centrima pakira meso za konzumaciju. Ne znam što je htio postići svojim performansom, ali od toga dana, već sam o tome pisao, ja sam jednostavno poludio za odreskom od guzice Nevena Ciganovića ili toastom s pohanim mozgom Renate Sopek kao rijetko viđenom poslasticom. Mislim da mi ni jetra Vladimira Šeksa sa žara ne bi bila mrska.

Vegetarijance mogu i nekako podnijet ali vegane ne mogu nikako. Smatram da su ti ljudi jebeno poremećeni, da im IQ ne prelazi IQ najinteligentnije biljke kojom se hrane i da ih nakon ovakvih performansa koje izvodi Luka Oman, treba zatvarat u koncentracione logore gdje bi im dao jesti samo krvave odreske. Ili neka crknu od gladi.

Autor braco u 6. prosinac 2007 1:46:55 | 13 komentara

Senzacionalno. Anto Đapić premijer!

Upravo smo primili senzacionalnu vijest da je predsjednik Mesić povjerio mandat za sastavljanje vlade magistru Antou Đapiću. Naime, gospodin Đapić se pokazao kao vrstan post izborni pregovarač i od najvećeg gubitnika postao je dobitnik te je uspio oko sebe okupiti 153 zastupnika, što je natpolovična saborska većina, pa je danas poslije podne bio u uredu predsjednika Mesića gdje mu je predao uvjerljive dokaze o većinskoj potpori saborskih zastupnika, nakon čega Mesić nije imao drugog izbora te je mandat za sastavljanje nove vlade povjerio magistru (koji se sprema za doktorat ali ga nešto jebe fotokopirni uređaj pa će doktorat morat malo pričekat) Antou Đapiću.

Anto Đapić će već sutra objaviti imena novih ministara u Vladi, ali od našeg izvora bliskog Nedžadu Haznadaru, glasnogovorniku budućeg premijera, neslužbeno doznajemo da će na mjesto ministra pravosuđa postaviti jednog od najpoštenijih i najnepristranijih hrvatskih sudaca, gospodina Branka Milanovića iz Gospića, koji mu je već zahvalio na ukazanom povjerenju te su međusobnim prijateljskim uvlačenjem prsta u šupak, što velepoštovani sudac drži za rukovanje, zaključili ovo prvo ministarsko imenovanje.

Ministrom vanjskih poslova, navodi naš isti neimenovani izvor, bit će imenovan Niko Kovač, a i njegov brat Robert također. Hrvatska će tako biti prva zemlja u svijetu sa dva ministra i ministarstva vanjskih poslova – jedan za dijasporu i inostranstvo, a jedan za dijasporu i inozemstvo.

Zbog vrhunske naobrazbe, nevjerojatne sposobnosti slaganja rečenica, fenomenalnog govorništva, ali i odličnih rezultata postignutih u prošlom mandatu, ministar unutarnjih poslova se neće mijenjati pa će tako gospodin Ivica Ju-Bi-To Kirin i dalje biti prvi pendrek države i glavni klaun vlade.

Edit: Upravo saznajemo da će ministrica unutarnjih poslova ipak biti gospođa Jadranka Puž, ali ne i njena sestra Barica, a gospodin Kirin će, budite bez brige, i dalje biti glavni klaun nove vlade.

Kome će magistar (a ubrzo i doktor) Anto Đapić povjeriti ostala ministarstva doznat ćemo već sutra ujutro ako nam prije toga gospođa Puž ne uhapsi neimenovani izvor. Doznali smo još i to da će prilikom polaganja prisege nove vlade gospođa Vesna Pusić uz pratnju filharmonijskog orkestra otpjevati Hrvatsku himnu. I njen stranački kolega Radimir Čačić također, pa je zbog toga porasla prodaja praznih cd-ova jer Hrvati žele ovjekovječiti glasove ovo dvoje slavuja.

I na kraju da zaključimo, što bi rekao naš narod, sve je dobro ako dobro svršiš a ja u zadnje vrijeme nešto slabo svršavam. Ne idu me tekstovi.

Svaka sličnost sa stvarnim osobama je – ma boli me kurac, prosudite sami. U svakom slučaju ovo sa mandatarima je cirkus, a predstavi se ne nazire kraj pa sam ja lagano ispalio čemu u prilog govori i ovaj moj post.

Autor braco u 4. prosinac 2007 2:07:04 | 4 komentara