vijesti iz nesvjesti

Recenzije reklama - Mercator

Autor braco u 30. studeni 2006 18:58:00 | 0 komentara

Europa ili ne

Sve je veće nezadovoljstvo građana RH. Pitam se zašto? Kako se bliže izbori tako je sve više nekakvih anketa o stanju u državi. U jednoj od anketa građani su izrazili nezadovoljstvo sadašnjom politikom Vlade. Pa zašto ljudi pobogu? Kad bi danas bio referendum o ulasku u Europsku Uniju, prema anketama preko pedeset posto građana RH bi se izjasnilo protiv, a tek nešto više od tridesetak posto za ulazak. Pa zašto ljudi zaboga? To mi nikad neće bit jasno.
Prije svega ja tim anketama ne vjerujem. Ja bi, da sam na Sanaderovom mjestu, baš zainat svima sutra organiziro referendum o ulasku u EU, samo da dokažem da ogromna većina mog naroda želi u tu Europu. Jer smo zasad još uvijek na Balkanu. Ali jebiga, ja nisam Sanader. Iako, ako se kandidiram za iduće izbore…ko zna. Sanader ne želi referendum. Sanader nas želi pod svaku cijenu uvest u Europu. E pa doktore Ivo, jebiga, nije ovo tvoja privatna prćija da ti njome raspolažeš kako se tebi digne. Ako je narod izabrao tebe i ostale koji su na vlasti da zastupate nas i naše interese i mišljenja, onda to tako treba bit. Pitanje ulaska u Europu se ne tiče samo tebe nego svih nas. Ja sa svojim vlasništvom raspolažem kako ja hoću, a u skladu sa zakonima. Ti svoju kuću, ženu, djecu, stanove, akvarij sa zlatnim ribicama i slim ormarić za cipele odvedi gdje god hoćeš i mene zaboli uho za to, ali Hrvatsku bez pitanja ne diraj. Zato raspiši referendum, pa ako većina odluči da nam je bolje u Europi, onda amo ća u Europu.
Nemam ja ništa protiv te Europe, ali ajmo prvo malo sredit svoje dvorište, pa ćemo onda selit sa Balkana. Prije svega, daj da malo poraste ovaj naš svjetski standard i daj nam vremena da se naviknemo na to, jer ako ovako siroti uđemo u EU i upadnemo u sva europska bogatstva izgubit ćemo se. Nestat ćemo. Rasplinut ćemo se ko balon od sapunice. To ti je ko da beskućnika koji nije jeo šest mjeseci uvedeš u Hilton Imperial hotel pred švedski stol na kojemu nema jedino mariniranih žirafinih vratova, kokošijeg sira ili šnicela od plehiosaurusa i kažeš mu da jede. Čovjeka bi srce istog momenta prekinulo i na kraju bi umro jednako sirot i što je najgore, još uvijek gladan.
Da se mene pita, a ne pita me se, ja u Europu ne bi nikad ni ulazio. Ja bi Hrvatsku doveo u takvu situaciju da nas Europa moli da mi nju primimo, a ne da se mi molimo njoj puzeći pred njom ko kučak prebijenih noga pred šinterom. Jebem ti ja takvu Europu u kojoj se "nit baba nit deda" del Ponte pita hoće li nas primit ili neće. Jebo takvu Europu u kojoj nema lozovače, travarice, kulena, njegove seke, kajmaka i domaćeg sira. Jebo takvu Europu u kojoj se više cijeni ona plastificirana pomadora od naše kaštelanke. Jebo takvu Europu u kojoj janjetina ima okus jelovine, govedina reciklirane kamionske gume, piletina sirove gume, a svinjetina ničega. Jebo takvu Europu u kojoj ni jaje nije jaje nego bezbojni isprdak koke hranjene ko zna kakvim govnima. Jebo takvu Europu u kojoj raste kukuruz sa genom pantagane, pa od jednog zrna možeš napravit pjat pure sa okusom miša. Jebo takvu Europu u kojoj pedofili potpuno legalno osnivaju svoje stranke i traže vlast. Jebo takvu Europu koja se trese hoće li im Bin Laden danas ili sutra poslat paketić iznenađenja i dić par tisuća ljudi u zrak za dobar dan. Jebo takvu Europu kad u njoj nema ni sunca ni mjeseca, a smog možeš rezat nožem i prodavat na kile. A posebno jebo takvu Europu u kojoj žive Slovenaci i Englezi, jer ćemo mi za njih uvijek bit Balkanci...što na kraju krajeva, s ponosom ističem, mi i jesmo.
Kukali smo od stoljeća sedmog da hoćemo nezavisnu i samostalnu Hrvatsku, svoju grudu, svoju zemlju, svoj raj na zemlji i na kraju smo je krvavo dobili. Sad je trebamo brzinski razjebat i udat ko sirotu kćer u kuću u kojoj će ona bit Pepeljuga i čistit po kući, a svi ostali zle maćehe i kurvinske sestre i srat nam po glavi.
Ja svoj dio od 55 kvadrata Hrvatske ne dam, a vi kako hoćete.

Autor braco u 29. studeni 2006 17:32:00 | 2 komentara

Opera (ali ne browser)

Autor braco u 27. studeni 2006 12:42:00 | 5 komentara

In memoriam - Ana Rukavina

Moj, prijatelju mene više nema,
Al nisam samo zemlja, samo trava,
Jer knjiga ta, što držiš je u ruci,
Samo je dio mene koji spava.
I ko je čita u život je budi.
Probudi me, i bit ću tvoja java.

Ja nemam više proljeća i ljeta,
Jeseni nemam, niti zima.
Siroti mrtvac ja sam, koji u se
Ništa od svijeta ne može da prima.
I što od svijetlog osta mi života,
U zagrljaju ostalo je rima.

Pred smrću ja se skrih (koliko mogoh)
U stihove. U mraku sam ih kovo,
Al zatvoriš li za njih svoje srce,
Oni su samo sjen i mrtvo slovo.
Otvori ga, i ja ću u te prijeći
Ko bujna rijeka u korito novo.

Još koji časak htio bih da živim
U grudima ti. Sve svoje ljepote
Ja ću ti dati. Sve misli. Sve snove,
Sve što mi vrijeme nemilosno ote,
Sve zanose, sve ljubavi, sve nade,
Sve uspomene -- o mrtvi živote!

Povrati me u moje stare dane!
Ja hoću svjetla! Sunca koje zlati
Sve čeg se takne. Ja topline hoću
I obzorja, moj druže nepoznati.
I zanosa! i zvijezda kojih nema
U mojoj noći. Njih mi, dragi, vrati.

Ko oko svjetla leptirice noćne
Oko života tužaljke mi kruže.
Pomozi mi da dignem svoje vjeđe,
Da ruke mi se u čeznuću pruže.
Ja hoću biti mlad, ja hoću ljubit,
I biti ljubljen, moj neznani druže!

Sav moj život u tvojoj sad je ruci.
Probudi me! Proživjet ćemo oba
Sve moje stihom zadržane sate,
Sve sačuvane sne iz davnog doba.
Pred vratima života ja sam prosjak.
Čuj moje kucanje! Moj glas iz groba!

Dobriša Cesarić

Autor braco u 26. studeni 2006 16:46:00 | 2 komentara

HRT televizija

Autor braco u 25. studeni 2006 13:13:00 | 2 komentara

Big brother voditelji

Autor braco u 24. studeni 2006 17:12:00 | 3 komentara

Heroj ili zločinac

Autor braco u 24. studeni 2006 12:05:00 | 1 komentara

Božićnica

Autor braco u 23. studeni 2006 15:18:00 | 2 komentara

Recenzije reklama (ili kako ja vidim reklamu) 4. dio

General je malo popravio svoju odoru, zategnuo opasač i samodopadno se pogledao u ogledalo. Pred njim je bila najvažnija misija u životu. Upravo je njega predsjednik Vlade izabrao za ovozemaljskog poslanika koji će prvi put u novijoj hrvatskoj povijesti dočekat neko biće sa druge planete. Misija je bila od posebnog značaja, a predsjednik Vlade je generala digao iz prijevremene mirovine, jer mu je general bio izrazito privržen. Generala je u prijevremenu mirovinu spremio predsjednik države jer je ovaj svojevremeno pisao i potpisivao nedolična pisma.
"Hm…prvi susret Hrvata sa izvanzemaljcima…" promisli general, "…i baš mene izabere. Moram mu se odužit. Znam da je misija jako važna, a ja ću se potrudit da je na najbolji način, na zadovoljstvo predsjednika Vlade, privedem kraju".
Izašao je iz svoje ukusno namještene vile u podsljemenskoj zoni, te se uputio prema Jeepu. Vozač Jeepa, koji je bio jako mlad časnik, ali je izabran za ovu misiju zbog političke podobnosti jer mu je otac bio ugledni član HDZ-a, otvori vrata i pozdravi generala čvrstim i odrješitim vojničkim pozdravom. Baš onako kako su ga učili na vojnoj akademiji na kojoj mu je otac svojim vezama omogućio školovanje. Jeep zabrunda sebi svojstvenom zvuku kad je mladi vozač okrenuo kontakt ključ.
"Sve dosad ide kao podmazano" promisli general.
Nakon otprilike pola sata vožnje Jeep je sa generalom i njegovim vozačem stigao na odredište. Vozač požuri da generalu otvori vrata ali je zakasnio, jer generalu se od nervoze silno žurilo pa je vrata otvorio sam. Vozač ga ipak ponovno pozdravi vojničkim pozdravom, međutim general mu od nervoze zaboravi otpozdraviti.
Nad velikom poljanom u blizini Zagreba, na nebu točno iznad generalove glave, zasvijetle svjetla. Odjednom se, i to točno na vrijeme, ukaže brod. Nije to bio bilo kakav brod. Bilo je to čudo tehnike neke planete udaljene milijunima svjetlosnih godina. Brod polako prizemlji na svega par metara od generala. Sve je išlo prema unaprijed dogovorenom planu. Oko broda se stvori veliki oblak nečega što je nalikovalo na paru. Čim se oblak razišao, a nakon što su se otvorila vrata, iz broda istupi rastom vrlo mali, ali prilično nabijeni vanzemaljac srebrenkasto-zlatne boje odijeće. General ga pozdravi vojničkim pozdravom, a vanzemaljac ga na to pljune posred čela. Već ranije su generalu objasnili da je to način na koji se na vanzemaljčevoj planeti otpozdravlja, tako da je generalu bila draga ova vanzemaljčeva gesta. Kako je vanzemaljac pljunuo generala, tako mu je vjerojatno ponestalo pljuvačke da pozdravi i vozača. General je to primjetio pa je pohitao prema vanzemaljcu i pružio mu paketić Airwaves žvakaćih guma. Vanzemaljac zadovoljno prihvati ponuđeno i strpa jednu žvakaću u usta, a nedugo potom pljune i vozača.
Pošto je ovaj prvi dio misije bio gotov, general prijeđe na drugi dio misije. Taj drugi dio misije se sastojao u tome da se vanzemaljcu pruži najbolje moguće gostoprimstvo, a sve zbog glavnog dijela misije. Vanzemaljac uđe u Jeep te se svi zajedno upute prema iznajmljenoj vili u Zagrebu. Vila je bila u neposrednoj blizini vile predsjednika Vlade, tako da je ovaj mogao neopaženo ulazit i izlazit kad mu se god prohtije. Naravno, predsjednik Vlade je očekivao ovako velikog uzvanika i to baš u istoj toj vili u kojoj je vanzemaljac trebao odsjesti. Nakon što su prišli jedan drugome, vanzemaljac pljune predsjednika Vlade posred čela, baš kao što je to maloprije napravio i generalu i mladom časniku, vozaču Jeepa. Predsjednik Vlade na ovaj vanzemaljčev potez odgovori jakim, muškim stiskom ruke.
Razgovor između presjednika Vlade i vanzemaljca uz prevodioca je trajao nepunih pola sata, a nakon što su sve dogovorili, predsjednik Vlade ponudi vanzemaljcu da bude njegov gost narednih dana, te da se malo upozna sa načinom života i običajima na našoj planeti. Vanzemaljac veselo i objeručke prihvati ovakav poziv jer su mu se dopale Airwaves žvake uz pomoć kojih mu usta nikad nisu bila suha.
Vrijeme je brzo prolazilo. Vanzemaljcu se nije svidio način života na zemlji te se je jednu noć odlučio vratiti na svoj matični planet. Predsjednik Vlade ga je odgovarao od takvog nauma, ali mu to nije polazilo za rukom. Međutim, kad mu je vanzemaljac rekao da će prenijeti njegove pozdrave, želje i zahtjeve svojim predsjednicima, te da će ovi zasigurno pristati na sve, predsjednik Vlade je prestao sa nagovaranjem za ostanak, te je zapovjedio da se vanzemaljčev brod do vrha napuni Airwavws žvakaćim gumama.
"Ajkdsf nbfijuh Sanader kjizodsn kjdhfu Airwaves ljheuio kdkojg kogodu HDZ"*** bilo je sve što je vanzemaljac prilikom rastanka rekao.
Nakon što su predsjedniku Vlade preveli što je ovaj rekao, odlučio je sazvat prijevremene izbore uvjeren u svoju pobjedu.

***"Ne brini Sanaderu. Zahvaljujući Airwaves žvakama svi će Asterzbakijanci glasat za HDZ"

Generalova misija je uspješno obavljena pa je opet mogao, ovaj put zasluženo, u mirovinu.
Mladog časnika, generalovog vozača, su unatoč očevim molbama i zapomaganjima poslali u Afganistan, gdje je ovaj ubrzo nestao u akciji.
Vanzemaljac je na Asterzbakiji dočekan kao Glavaš u Osijeku nakon što je izašao iz pritvora.
HDZ je izgubio na izborima.
Predsjednik Vlade je u pritvoru i štrajka glađu.
Glavaš je novi predsjednik Vlade.
I sve ovo zbog Airwavesa.

Autor braco u 22. studeni 2006 17:55:00 | 3 komentara

Nova TV

Autor braco u 21. studeni 2006 14:09:00 | 9 komentara

Braniteljska iskaznica

Dobio sam neki dan iskaznicu kojom sad bez problema mogu dokazat da sam bio hrvatski branitelj. Kažu iz Ministarstva branitelja da su nam te iskaznice podijeljene da bismo mi branitelji lakše ostvarivali prava iz Zakona o pravima hrvatskih branitelja. Podijeljeno je ni manje ni više nego pola milijuna takvih iskaznica. Iz ovoga podatka će neko zaključit kako je Hrvatsku branilo pola milijuna ljudi. To može zaključit samo neko ko nema ništa u glavi. Jer da nas je bilo pola milijuna, što je oko 12 posto ukupne hrvatske populacije, danas bi se hrvatski barjak vijorio na Kavkazu, Srbi bi nakon naših silovitih protuudara bili odbačeni tamo negdje oko Mongolije, a naša istočna granica ne bi bila Drina, što su neki priželjkivali, nego Yang Tse. Na jugu bismo graničili sa Kongom, a Eskimi bi bili čuvari naše sjeverne granice. Zapadna granica je ionako već određena našim ulaskom u EU.
Kažu odgovorni iz Ministarstva da su izradu svake iskaznice platili jednu kunu. Samo jednu kunu. Pa to je ništa. Ja bi za svoju odma dao deset kuna, samo da ne moram dokazivat da sam bio branitelj i tako ostvarit svoja prava iz zakona o hrvatskim braniteljima. Tako na primjer ne bi moro dokazivat da sam branitelj kad hoću da mi se dodijeli milijun kuna, ili kad hoću mirovinu visine mirovine saborskog zastupnika, ili kad hoću prebacit nekoliko kilograma dragulja u neku od stranih banaka ili kad hoću ne znam više ni sam šta, jer toliko je tih prava na koja mi branitelji imamo pravo.
Kako se za Hrvatsku nisam borio da bi stekao nekakva prava, tako mi ne treba ni iskaznica kojom se ide zamazat oči o nekakvim pravima na koja imam pravo, a u stvari takva prava na koja ja imam pravo zapravo skoro da ni ne postoje. Jer sve ono na što ja imam pravo stane u naprstak. Kakva su to prava? Volio bi da mi to neko objasni, jer ja sam ko branitelj dosad ostvario samo sljedeća prava:
-pravo da obolim od PTSP-a i provodim tolike besane noći, što je priznat ćete, ogromna privilegija jer mogu nesmetano satima pričat sam sa sobom i sa svim zidovima u mom stanu, a da mi se niko ne smije.
-pravo da danas ko samohrani otac dvoje djece živim od 1800 kuna mirovine u stanu iz kojega bi me mogli uskoro deložirat, što je jedna od najvećih privilegija koju sam si priskrbio kao branitelj.
-pravo na nerad, jer me nitko zahvaljujući ostvarenom pravu iz prve stavke ne želi zaposlit.
-pravo da preko četiri i po godine najljepšeg dijela moga života trunem po rovovima, brdima, čukama, ravnicama, goletima, planinama, kršu Lijepe naše i susjedne nam BiH, što je također privilegija jer mi danas ponekad treba i po pola ure da se dignem iz kreveta zbog kostobolje, pa se ne moram nikome pravdat zbog izležavanja.
-pravo da braneći se ubijam druge ljude, u to vrijeme nekažnjeno, a da bi me neki danas možda smatrali ratnim zločincem, što baš i nije neka privilegija, jer mi se ne štrajka glađu po hrvatskim pritvorima.
-pravo da jedanaest godina provedem u HV, jer me poslije rata nitko drugi nije htio, baš ko što nitko ne želi oženit kurvu nakon jedanaest godina radnog staža.
-pravo da poginem ili ostanem doživotni invalid u kolicima. Ovo pravo još nisam iskoristio, ali još ima vremena ako bude nekih novih ratova, a bit će ih.
-pravo na dionice koje još nisam dobio, jer tri godine (ko živ - ko mrtav) nemam pravo raspolagat s njima. Dobro, ovo baš i nije neka privilegija, ali je moja i ja je nedam.
Dakle, izrada tih pola milijuna iskaznica da bi mi PRAVI branitelji ostvarili neko od gore navedenih prava je koštala pola milijuna kuna. Pitam se samo čija će kuća iz ministarstva uskoro osvanut bogatija za jedan kat i oko pola milijuna kuna vrijedan namještaj. Valjda će se uskoro vidit tko je iz ministarstva branitelja dobio takvo pravo, jer i oni su na neki način bili branitelji pa imaju prava.
Ja znam da svoju iskaznicu neću nikad i nigdje nikome pokazat, jer ne želim da mi se ljudi smiju iza leđa. Ne želim da mi se iza leđa smije jedan Branko, koji je od kolovoza devedeset prve do konca devedeset pete bio u Munchenu, a danas posjeduje istu takvu iskaznicu. Ne želim da me ismijavaju one silne muškarčine koje su ženama pod suknjama ili u prtljažnicima svojih automobila ulazile u brod u dubrovačkoj gruškoj luci bježeći pred četnicima, a danas posjeduju istu takvu iskaznicu. Ne želim da me javno ismijava jedan novinar u emisiji "Dvoboj" Nove tv, hvaleći se kako i on ima istu iskaznicu, a ratište je vidio samo na televiziji.
U stvari ja svoju iskaznicu prodajem ovako javno svakome ko ponudi više od jedne kune za nju. Sumnjam da će bit ponuda jer takvu iskaznicu danas može dobit svatko ko to poželi i to besplatno, a na račun ministarstva branitelja. Zato narode navali, iskaznica ima i bit će ih još ustreba li. Pa će tako do kraja ovog desetljeća bit oko devet milijuna branitelja, što će nekome iz ministarstva bit dovoljno da sebi priskrbi za jednu pristojnu trokatnicu sa dvije garaže, bazenom i teniskim terenom (jer važno je biti u trendu) u podsljemenskoj zoni. To što hrvatska broji malo više od četiri milijuna stanovnika, a imat će oko devet milijuna branitelja, nije nimalo bitno, jer kako sam naveo u početku ovoga posta, naše granice su negdje oko Mongolije, pa Hrvatska u stvari broji oko milijardu stanovnika, tako da je brojka od devet milijuna branitelja u stvari premalena. Tu ne računam one stanovnike iz EU. Tamo još nismo stigli jer nedostaje nam dovoljan broj branitelja.

Autor braco u 20. studeni 2006 15:11:00 | 3 komentara

Što je Vukovar Dubrovniku - da se nikad ne zaboravi

Autor braco u 18. studeni 2006 11:46:00 | 2 komentara

Mesićev poziv Tadiću

Autor braco u 17. studeni 2006 15:17:00 | 3 komentara

Politikanstvo ili ne

Autor braco u 15. studeni 2006 16:35:00 | 1 komentara

RTL televizija

RTL televizija mi se nije svidjela od samog početka. Takve valjda moraju bit te komercijalne televizije. Ili će ti se sviđat ili neće. E pa meni se nije svidjela nimalo. Ko prvo mrzim uzastopna repriziranja svega i svačega, a RTL televizija je svjetski maher repriziranja.
Krenimo od početka. Prva emisija o kojoj želim pisat, kad sam već odlučio napisat ovaj post, je emisija Salto. Ta emisija bi trebala bit jako zabavna i cilj bi joj trebo bit nasmijat gledatelje do te mjere da se drže za stomak dok gledaju tu ekstra glupu emisiju. Međutim ja se još nikad nisam uhvatio za stomak, barem ne od smijeha, dok sam je gledo. Pa kako ćeš se uhvatit za stomak od smjeha kad se neka baba posklizne na ledini i padne na glavu u neku baru, te se usput izrazbija ko pička, a komentar je: "misli da je patka pa pliva". Ili kad se neko dijete od dvije godine zaleti biciklom u zid, zapne za trotoar, napravi dva-tri salta po kamenjaru, te se oko dvadeset cm duboko zabije glavom u pijesak, a noge mu se koprcaju u zraku, a komentar na to glasi: "on će biti vrhunski vozač moto-utrka". Onaj ko piše tekstove za komentare je toliko domišljat i smiješan, da mi se na svaki onaj komentar žestoko dođe srat, tako da se tek tada hvatam za stomak, ali ipak ne od smijeha nego zbog sraćke. Još je veći laksativ glas onoga ko čita one komentare. Glasom ko iz pećine bez dna pokušava ispast smiješan, ali učinak je upravo suprotan. Ispadne naime glup ko bandera i to onaj kraj bandere koji se zabija u zemlju. Ne moram niti napomenut da sam, kad ga čujem, isti momenat na zahodskoj školjci. Da ne govorim da se ova emisija već barem dvadesetak puta redovito reprizira u određenim vremenskim intervalima i da je postala svojevrsna reklama za toaletni papir, jer ja redovno serem za vrijeme emitiranja ove emisije.
Sljedeća emisija, ili bolje reć emisije, su one humoristične serije u popodnevnim satima. Još se sjećam Dadilje koju sam uspio pogledat jedva par puta. Onaj njen iritantni glas, glas kokoši prije parenja, me je svaki put odvratio od nauma da pogledam barem cijela tri nastavka do kraja. Uz Dadilju su izrastala barem dva naraštaja u Hrvatskoj, jer je trajala, čini mi se, cijelo stoljeće.
Zatim legendarni Steve Urkel, koji se već godinama uporno i nezaustavljivo vrti na malim ekranima. Ja mislim da je dosad ponovljen samo tridesetak puta. On onakav, sa onim oćalama ko šoferšajba od FAP-a i glasom najškripavije gramofonske ploče, te sa tijelom dehidriranog kaktusa, možda i može proć, ali pitam se koliko se još puta ova serija mora reprizirat da bi kretenski urednik "zabavnog" programa RTL televizije napokon shvatio da joj je gledanost zero, nula, ništica. Ili malo iznad toga.
U zadnje vrijeme puštaju jednu brand new seriju. To je serija Puna kuća i pravo je "osvježenje". Glumci sa onim fudbalerkama na glavama ko da su ispali iz pretprošlog stoljeća. U stvari ta serija i jest prikazivana u prošlom stoljeću. Ne znam kad je RTL televizija počela prikazivat, ali mislim da će nas akteri ove serije zabavljat iduće desetljeće u barem četrdesetak repriziranja. Glavni glumci iz serije su se odavno poženili, poudavali a možda čak i poumirali, ali serija će trajat i trajat i trajat...
Al Bundy mi je još i najbolji, ali dopizdio je i on. Osim što je ta serija stara tridesetak godina i što je RTL neprestano i uzastopno repriziro dosad barem trideset puta u ovih par godina, sve ostalo je ok, iako su najmlađi akteri i te serije ljudi u već poodmakloj dobi.
Filmovi na RTL-u su priča za sebe. Ja mislim da je ova TV kuća otkupila prava na sveukupno desetak filmova, koji se repriziraju svako mjesec-dva dana. Jackie Chen, Steven Seagal i Jean Claude Van Dam bi trebali dobit hrvatsko državljanstvo koliko su prisutni u našim domovima. I ne samo državljanstvo, nego bi trebali dobit i stanarska prava, jer nam ne izlaze iz dnevnih boravaka.
Najgledanija emisija na RTL-u je Big brother. Ja bi tu emisiju podhitno zakonom zabranio. Tu emisiju naime gledaju svi naši susjedi: Slovenci, Bosanci, Srbi i ostali. Čujem da se u tim zemljama već pričaju vicevi o tome koliko smo glupa nacija. Ne znaju oni da su producenti Big brothera namjerno izabrali ono najkretenskije što ova država ima. Ne znaju i nije im ni važno, jer napokon se više neće pričat vicevi o Muju i Hasu nego o Lei, Violeti, Tanji, Danijelu i ostalim mjerama za glupost iz Big brother kuće, čiji sveukupni zajednički kvocijent inteligencije ne prelazi dužinu moga kurca izraženu u decimetrima. Violeti su padeži ja, ti, on, ona, mi, vi, oni. Ne daj Bože da je Yameisy pitala neko teže pitanje, pitam se kakav bi odgovor dobila. Tanja, moja sugrađanka, je priča za sebe. A čuo sam čak da je radila u jednoj butizi na blagajni. Jadan gazda kod kojega je taj biser znanja radio. Vjerojatno se i dan danas oporavlja od gubitaka. Voditeljica Antonija, koja je građena ko sijalica, je još najsvjetlija točka ove emisije. O ostalo dvije voditelja ću možda jednom zgodom napisat cijeli post. Znam samo da im de bi dao da vode na pašu niti dvije kokoši sa srčanom manom, a ne jednu emisiju na televiziji. O drugim akterima Big brothera da ne pišem i da ne pišem o tome što nam sve RTL pokušava prodat uz ovu seriju (razne real tonove i display motive za mobitele, pa čak i album sa samoljepljivim sličicama stanara????...) jer bi ovo bio post bez kraja.
Ja razumijem da jedna komercijalna TV mora stezat kaiš, jer se financira isključivo iz reklama (koje su grozne, a o njima sam već piso i još ću pisat u svojim recenzijama), ali to joj ne daje za pravo da nas onako uporno uništava svojim preglupim emisijama.
RTL televizija je na mom daljinskom na broju 4. Taj broj je jedini koji se još može pročitat, jer gotovo da se niti ne koristi.

Autor braco u 14. studeni 2006 12:41:00 | 11 komentara

Mucavac

Nemam nikakvu inspiraciju pa vam ponavljam jedan stari vic koji sam bio objavio i na starom blogu.

Autor braco u 11. studeni 2006 19:58:00 | 2 komentara

Recenzije reklama - treći dio

Autor braco u 10. studeni 2006 14:09:00 | 3 komentara

Ko je smjestio zeki Iviću

Autor braco u 8. studeni 2006 22:06:00 | 3 komentara

Koji je nama kurac

Mi Hrvati imamo veliku sreću. Mi Hrvati imamo super, ekstra, ultra veliku sreću. Mi nemamo uragane, tornada, tajfune, monsune, velike snježne oluje, preniske temperature, previsoke temperature, ogromne poplave, ogromne požare. Mi nemamo ni ogromne, nepregledne, vrele pustinje, pa ni prehladni sjeverni ili južni pol. Svaki dio Hrvatske je ekonomski iskoristiv.
Mi nemamo niti opasne morske pse, kitove ubojice, otrovne meduze, lavove, tigrove, slonove, geparde, grizlije i ostale opasne zvijeri. Ni naše zmije nisu nešto posebno otrovne, ko ni naši pauci ili škorpioni.
Mi nemamo potrese. U stvari imamo, ali ne tako razorne ko u Japanu, Indoneziji, Čileu ili na Aljasci. Kod nas nema ni terorizma, a ako ga ima onda je zanemariv. Možda nekad nekome eksplodira plin u kući, ali to ipak nije terorizam.
Mi nemamo ni oboljelih od kuge, kolere, boginja, ebole ili ptičje gripe. Kod nas je broj oboljelih od side jako mali, daleko ispod svjetskog prosjeka.
Mi nemamo ni vulkane, pa ni tsunamije. Kod nas više nema ni ratova. Bilo ih je, ali se nadam da je to prošlost i da ih više nikad neće bit.

Mi imamo najljepšu i najčistiju obalu na svijetu. Nema više plastične ambalaže po plažama. Imamo i najčišće more na svijetu. Imamo čisti, nezagađeni zrak. Bog nam je podario čistu i pitku vodu obogaćenu mineralima ko skoro nikome drugome na svijetu. Po bogatstvu, kad bi se bogatstvo mjerilo vodom, naša zemlja je treća na svijetu. Litra čiste, zdrave, pitke vode je danas skuplja od litre nafte. Naše more bogato je ribom i drugim morskim delicijama. Nije baš prebogato ali ribe, školjaka, jastoga, škampa i ostalog ima.
Mi imamo Dalmaciju koja je turistički dragulj. Imamo i Istru, najljepši poluotok na svijetu. Imamo preko tisuću malih rajeva u našim otocima i otočićima. Mi imamo Liku i Gorski kotar, bogate šumama i pašnjacima. Mi imamo Plitvička jezera kojima nijedan svjetski nacionalni park nije ni do koljena. Imamo mi i metropolu Zagreb, a i Zagorje sa svim onim prelijepim dvorcima i bregima punim vinograda.
Mi imamo i Slavoniju bogatu plodnom zemljom, zlatnim poljima i vrijednim ljudima, zemljoradnicima. I naše planine ljepše su od drugih. Dobro, možda nisu ali nisu ni puno ružnije. Imamo mi čak i svoju naftu, struju, plin, vegetu, kravatu, penkalu…. Imamo bezbroj hotela, vila ili apartmana.
Mi imamo Plivu…u stvari više nemamo Plivu, INU ili T-com ali su još u Hrvatskoj. Imamo mi još pun kurac toga. Malo koja zemlja u Europi ili na svijetu ima ono što mi imamo.

Pa koji nas kurac onda koči?

Autor braco u 7. studeni 2006 21:24:00 | 4 komentara

Pelješki most

Autor braco u 5. studeni 2006 19:32:00 | 4 komentara

Mesić o pomilovanju Čančarevića

Autor braco u 4. studeni 2006 0:26:00 | 0 komentara

Stari ali dobri

Autor braco u 3. studeni 2006 14:15:00 | 3 komentara